Kako mi neki ljudi idu na živce. Većina, samo čekaju da netko falije i da ga mogu zgazit. Njima je to kao zajebancija, moš mislit. Kad se ja počnem zajebavat bit će mrtvih...samo nek netko pređe granicu, a polako su joj se približili.

Život krenio u novom smjeru. Postao sam faca, barem na jedan dan. Gledam sve te ljude i mislim se - koji luzeri visokog ega. Svoj ego držin na kratko, ali pored nekih mi se otme kontroli..nije dobro družit se s ljudima pored kojih ego divlja.

Ego je najveća prepreka, daje dojam da ideš naprid, ali ustvari stojiš.

Kako su ljudi licemjerni. Kad se netko ubije onda okrivljuju društvo, susjede, rodbinu i prijatelje samoubojice. A kad se u njihovoj okolini nađe mlada osoba koja na sve načine pokaže da će se ubiti, ništa ne poduzimaju, makar i skužili znakove.

Što ljude spriječava da pomognu nekom? Strah da će pogriješiti u procjeni da se dotićna osoba želi ubiti? Pa rađe pogriješite nego pustite da se zlo desi. Kad se desi onda na vašu dušu to ide.

Makar netko viće bez veze da će se ubiti ili to spominje kroz šalu, znaći da je najmanje jednom o tome i razmišljao i da ima tendencije da to napravi. Treba li čekati da ga prođe ili da izraste u kasni stadij kad su u pitanju minute da digne ruku na sebe?

Nikad ne možemo znati je li netko samo viće ili to ozbiljno planira. Možda u tom trenu ne, ali je dovoljan jedan okidać da odluči da je sada trenutak za kraj.

Ja ću dokazati da su ljudi bezosjećajna bića i da gledaju samo svoju guzicu i izjaviti JA ĆU SE UBITI!

Zezam li se ili ne, to ne znam ni ja, ali vas to ionako nije briga.

Često ovih dana razmišljam o ubojici s Marjana. Točnije o njegovom toku misli nakon ubojstva. Na njegovom mjesu bih prvo malo bolje izveo to djelo..smišljeno ostavljajući zagonetne tragove iako njegovi otvoreni tragovi ne vode ničem. Onda bih pratio vijesti, čitao novine i smijao se glupostima i dobro smišljenim porukama koje mi šalju psihijatri i policija ne bi li me naveli da ponovim djelo ili se javim policiji i pokušam surađivati kao lažni svjedok gdje bi me zaskočili i strpali u zatvor prije nego išta kažem.

Policija moli vlasnika dresa koji su našli u ruksaku ubijene da se javi policiji jer bi mogao biti ključan svjedok ubojstva. To je odlično smišljeno, ali nije uspjelo...s impotencijom također nije uspjelo.

Prema tome kako istraga ide, a već ide po prilično dugo, zaključujem da su ovog puta podbacili i da se ubojica neće naći ukoliko se sam ne preda. Kod ovog čovjeka manipulacija preko medija ne pali.

Svaka čast. Znajte jedno, prva osoba koju vam predstave kao ubojica je nevina osoba.

Treći svjetski rat

- Treći svjetski rat mora se napraviti tako da se iskoriste razlike među političkim cionistima i vođama islamskog svijeta. Islam i Cionizam trebaju uništiti jedno drugo. Tada će se druge nacije, podijeljene po ovom pitanju, morati boriti do potpune fizičke, moralne, duhovne i ekonomske iscrpljenosti. Tada ćemo u svijet pustiti nihiliste i ateiste i napravit ćemo društvenu kataklizmu koja će svima pokazati efekt apsolutnog ateizma.

Onda će svuda građani istrijebiti te uništitelje civilizacije i, žudeći za idealom, pronaći će pravo svjetlo kroz univerzalnu manifestaciju čistog učenja Lucifera. Ova manifestacija će uslijediti nakon uništenja kršćanstva i ateizma, koji će nestati u isto vrijeme - pisao je Pike u svom planu za vladanje svijetom.


Brine me jedna stvar. Što ako nakon ove smrti se opet rodimo? Ja se ne želim ponovno roditi, barem ne u ovom ili nekom prošlom vremenu. Kažu da je energija vječna samo prelazi iz jednog stanja u drugo i da je naša duša energija...što ako ne želim živjeti vječno.

Možete li zamisliti pojam VJEČNOST? Tu njenu dubinu koja izaziva strahopoštovanje...toliko je snažna da postaje gusta i pretvara se u materiju..moj um tu spoznaju želi odbaciti kao moguću. Možda u toj vječnosti nemamo osjećaj za vrijeme kao sada i ne poželimo na neko vrijeme nestati, isključiti se. Možda bude dobro. Smrt me više veseli nego broj godina koje još moram proživjeti, najmanje 60..moram ovdje biti najmanje pola stoljeća..zar nije puno?

Kako vi proživljavate svoj život? Je li vam već dosadio? Što ga čini zanimljivim i vrijednim življenja?

Odlučih napravit blog jer na ovaj način mogu reči sve što mi je na pameti bez ikakvog straha i neugodnosti, sve što me mući, a ne smijem ili ne mogu izreći. Preko bloga pričam drugima, a ne gledaju me i to je tako super.

Nadam se da ćemo se družiti i nikada upoznati u živo!